Sidebar Menu
No, na stadionu je jedva 350 ljudi sa svim popratni osobljem i novinarima. Utakmica se igra na stadionu Han Jebat u Malacci, u dalekoj Maleziji. Tamo je Sirija od rujna “domaćin” svojih kvalifikacijskih utakmica budući da kod kuće ne može igrati zbog ekonomskih sankcija i zbog mogućnosti da na stadion u nekom trenutku padne krstareći projektil ili granata.
Kod kuće, u 7200 kilometara udaljenom Damasku održava se regionalno dječje prvenstvo u taekwondou. Dok se klinci bore za svoje prve medalje, zidovi se tresu od detonacija. Oko 200-njak djece nije ni trepnulo, piše BBC.
“Samo na ovu dvoranu palo je oko 170 granata. Ako se sakrivamo nakon svake od njih, teroristi će pobijediti. Moramo nastaviti s normalnim životima, nema nam druge”, kaže Mowaffak Joumaa, predsjednik nacionalnog olimpijskog odbora.
Rat i nasilje postala su najnormalnija stvar u Siriji. Već sedmu godinu tu lijepu bliskoistočnu zemlju pred očima sedam i pol milijardi ljudi razara najbrutalniji rat koji je svijet vidio od sredine prošlog stoljeća. Od 2011. godine o Siriji, razumljivo, nećete čuti ništa pozitivno. No, 23 nogometaša u uvjetima u kojima bi mnogi odustali čini sve da svojim sunarodnjacima barem malo olakša očajnu svakodnevicu.