Godine ekonomskih sankcija i ratnih razaranja devalvirale su domaću valutu 1000 posto tako da novca nema nigdje pa ni u nogometu. Ni u ligi ni u savezu. Najbolje plaćeni nogometaši u ligi zarađuju oko 200 dolara mjesečno, a momčad koja osvoji titulu dobije 10.000 dolara nagrade od države.
Na utakmici između Al-Shorte i Jableha u Damasku više je vojnika nego gledatelja. Tu i tamo neki bubanj i zastava nekolicine navijača Al-Shorte i stroge mjere osiguranja. S razlogom, budući da je prije četiri godine igrača Wathabaha ubila granata dok je izlazio iz hotela prema stadionu. Među 300-njak gledatelja je i jedna obitelj. Mladić je poveo suprugu i dvoje djece na utakmicu.
“Najvažnije da zadržimo nadu u bolje sutra i ostanemo optimistični. Moja djeca zaslužuju normalan život. Ovo što se događa nije njihova krivica, želim da gledaju sport, idu u školu, igraju se u parku. Moramo tako razmišljati”, govori mladić engleskim novinarima dok igrači natjeravaju loptu po terenu na kojem je više zemlje nego trave.
Na utakmici je, nekoliko dana prije susreta s Uzbekistanom i sirijski izbornik Ayman Hakeem.
“Ovo što je reprezentacija napravila dosad je ravno čudu uzmete li u obzir životni standard i sportske mogućnosti u Siriji”, govori Hakeem engleskim novinarima dok iza njega stadionom dominira veliki plakat s Asadovim likom.
Upravo je on jedan od razloga zašto se njegova reprezentacija muči s najosnovnijim uvjetima za igru. Asadov režim nema puno prijatelja pa samim time i reprezentacija teško nalazi protivnike.
Glavni tajnik saveza Kouteibah Refai na stolu ima cijeli popis reprezentacija koje su odbile prijedlog za prijateljsku utakmicu. Radi u trošnom uredu na kojem je granata nedavno razbila prozor.