Sidebar Menu
Jednostavan primjer razlike u izražavanju može biti: "Zovem se Martina“ na arapskom zvuči…“Moje ime je Martina“. Čini mi se da, nekada, pojednostavljivanje poruka na sadržajnoj razini i veći naglasak na ostalim oblicima komunikacije, zapravo brže dovede do ključnih tema, ali često brinem i da li propuštam određeni dio sadržaja i procesa. Primjerice, u radu na hrvatskom jeziku, sitnice u načinu izražavanja klijenta mogu biti ključne u načinu na koji pomagač razumije priču klijenta. Prevoditelji imaju kompleksan zadatak doslovno prevesti ono što klijent govori, no to ne smije biti "riječ po riječ" već mora biti zadržan smisao rečenice. Pri tome se ipak izgubi jedan dio doslovnog prijevoda i važno je imati na umu moguće gubitke informacija te još temeljitije provjeravati kako sam razumjela priču klijenta. Drugim riječima, radi se o kontinuiranom balansiranju između količine sadržaja i procesa koju ćemo obuhvatiti i cilja koji želimo postići.
Također, paralelno se odvija još jedan specifičan misaoni proces. Osim brige o transferu i kontratransferu između klijenta i mene, sada još pratim i na koji način prisutnost prevoditelja utječe na klijenta i obrnuto te na koji način prevoditelj i ja surađujemo, drugim riječima, umjesto 2 smjera odnosa o kojima sam dosada brinula (klijent prema meni i ja prema klijentu), sada se radi o 3 odnosa i 6 smjerova/dijada. Način na koji si pomagač može pomoći je da sa prevoditeljem od samog početka suradnje stvara odnos povjerenja, otvara prostor da prevoditelj može otvoreno govoriti svoje dojmove i kako se osjećao tijekom procesa. Naime, prevoditeljevi dojmovi o načinu izražavanja osobe, o tome kada mu se činilo da je klijent možda govorio konfuzno ili nije razumio prijevod, o tome kakva je verbalna fluentnost i način izražavanja služe kao dijagnostičke varijable koje inače spontano uzimamo u obzir kada promišljamo o procesu. U situaciji kada terapeut ne govori klijentov jezik, prevoditeljevi uvidi su izuzetno važni. Također, važno je čuti kako se sam prevoditelj osjećao tijekom procesa. Kultura iz koje prevoditelj potječe, prethodna životna iskustva, iskustva kontakta s osobama iz zemlje klijenta sve mogu utjecati na način na koji će prevoditelj „dati glas“ klijentu. Prevoditelj treba prenijeti klijentove misli da način da paraverbalno prenese klijentovu emociju i način govora, ali i na način da neverbalno bude što manje izražajan kako bi time što manje utjecao na proces. To se pokazalo izazovnim i delikatnim procesom koji se može uvježbati i čija kvaliteta raste i osnaživanjem suradnje terapeut-prevoditelj.
Suradnja s prevoditeljima me, kroz sve opisane izazove, izuzetno obogatila. Osvještavanje transkulturnih kompetencija koje pomagač treba za vođenje procesa, osvještavanje složene kombinatorike transfera i kontratransfera unutar trijade o kojima je potrebno voditi računa, produbili su i moje razumijevanje terapijskog odnosa. Naučila sam da je odgovornost pomagača da učine što mogu da zaštitu mentalnog zdravlja učine dostupnom. Dakle, kada postoji specifična potreba osoba koje su izložene rizicima za mentalno zdravlje, pitanje nije „Može li se to učiniti?“ već „Na koji način možemo dovesti npr. savjetovanje i terapiju osobama koje ih trebaju?"