Julija Kranjec, CMS: Uloga i važnost volontera u integraciji

Prateći razvoj sustava azila u Hrvatskoj od stupanja na snagu prvog Zakona o azilu 2004. godine mnoge promjene i unapređenja sustava i praksi ne bi bile moguće bez volonterskog angažmana. Volonterska uloga bila je značajna već od prvog dodjeljenog statusa nekoj osobi u Hrvatskoj, prvog dodjeljenog statusa obitelji, pa kasnije preko humanitarne krize i prolaska više od 600.000 ljudi kroz Hrvatsku, do dolazaka osoba u sklopu programa preseljenja i premještanja te podrške kod teško ostvarivog prava na pristup sustavu međunarodne zaštite. Ipak, osobito je uloga volontera vidljiva u onom dijelu procesa koji službeno počinje dodjelom statusa, a praktično danom ulaska u Hrvatsku, odnosno u integraciji. 

Uloga volontera 

Gotovo u svim izvještajima, konferencijama i izjavama najaktivnih aktera sustava integracije stajat će rečenica o važnosti i vrijednosti volontera ili pak zahvala. Stoga je bitno govoriti o radu i aktivnostima organizacija civilnog društva, u sklopu čega se taj volonterski angažman događa, odnosno u sklopu kojeg su volonteri aktivni. Upravo zbog kompleksnosti i trajanja procesa integracije, a zbog nedostatnih sredstava osiguranih za tu svrhu, OCD-i su ti koji nastoje popuniti „rupe“ u sustavu, osigurati ostvarenje prava izbjeglica, omogućiti što protočniju dvosmjernost procesa i unaprijediti politike. Naravno da ni sredstva koja OCD-i mogu pribaviti nisu dovoljna za sve želje i potrebe i upravo tu najvažniju ulogu imaju volonteri i njihov doprinos.  

Volontiranjem se, u smislu Zakona o volonterstvu1, smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za zajedničku dobrobit, a obavljaju se bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje. Osim Zakona u Hrvatskoj je donesen i Etički kodeks volontiranja2 koji predstavlja minimalni zajednički sustav vrijednosti koji organizatori volontiranja i volonteri prihvaćaju u svom području djelovanja, a čiji je cilj poticati razumijevanje i prihvaćanje propisanih načela i standarda te njihovu primjenu u svakodnevnoj organizaciji i pružanju volonterskih usluga. Na Europskoj razini donesen je  Europski manifest o volontiranju3 prema kojem je volontiranje je aktivnost koja se poduzima slobodnom voljom pojedinca te osobnim izborom i motivacijom; bez želje za financijskom dobiti; u organiziranom okruženju (unutar nevladinih udruga, volonterskih centara, manje ili više organiziranih neformalnih skupina); u želji da se pomogne drugim osobama i društvu u cjelini, pridonoseći zajedničkim vrijednostima, bez osobnih interesa (iako je volontiranje od jednake koristi i samoj osobi koja volontira). 

Ono što je važno istaknuti posebno u ovom kontekstu, a dio je Manifesta jest da je „volontiranje jedan od načina socijalnog uključivanja i integracije. Ono doprinosi izgrađivanju kohezivnog društva stvarajući veze temeljene na povjerenju i solidarnosti te tako stvara i socijalni kapital. Volontersko djelovanje kreira prostor u kojem ljudi, bez obzira na nacionalnost, religiju, socioekonomski status i dob, mogu doprinijeti stvaranju pozitivnih promjena u društvu.“ 

Ne samo da lokalno stanovništo time doprinosti uključivanju i senzibilizanju društva, jer ipak najveći broj volontera i volonterki jesu lokalni srednjoškolci, studenti, nezaposleni, umirovljenici ili pak zaposleni s nešto vremena i mnogo empatije, nego iz vida ne smijemo izgubiti ni izbjeglice koje su se volonterski angažirale. Ne samo zbog viška vremena, što je posljedica nečega što nisu dobrovoljno izabrali, već i iz želje da doprinose društvu čiji su sada članovi. Neka od medijski najvidljivijih volonterskih angažmana izbjeglica bila su za vrijeme poplava 2014. godine te na samim počecima humanitarne krize, no mnogi od njih kontinuirano doprinose radu organizacija i institucija i, u najvećem broju slučajeva, omogućuju jezično i ino razumjevanje različitih subjekata.  

Povjerenje i širenje socijalne mreže 

Iako ne postoji mogućnost komparacije i provjere, jer u Hrvatskom kontekstu ne postoji tradicija useljavanja, stav je kako organizacije aktivne po pitanju integracije ne bi mogle ostvarivati toliko blizak kontakt sa izbjeglicama da nije volontera, kako domaćih, tako i izbjeglica, i to čini vrijedan primjer izgradnje povjerenja, širenja socijalne mreže, timskog rada, doprinosa prevenciji marginazlizacije i ksenofobije. Tome doprinosi i činjenica kako gotovo sve aktivne organizacije u ovom području imaju grupu volontera, koje uz zaposlene čine mrežu podrške na koje se izbjeglice mogu osloniti. 

Za raseljene osobe, neovisno koliko dugo im treba da pristignu na odredište, volonteri često jesu prvi kontakt s novim društvom. Oni imaju ulogu u olakšavanju prvih koraka snalaženja u novom okruženju, čine prilagodbu podnošljivijom i razumljivijom i jasnijom te izgradnjom prijateljstava i veza u novom okruženju stvaraju temelje dugoročnom boravku. Volonteri tako mogu biti neprocjenjivi izvor informacija i podrške, kako za one koji su nedavno stigli, tako i za organizacije i službe koje rade s njima. 

Julia Kranjec

Centar za mirovne studije

Naš kontakt

Imate li pitanje za nas?
Slobodno nazovite!

(021) 329-130

Sinjska 7, 21 000 Split

info@irh.hr