Početak terorističkih napada i prijelaz migranata je započeo u srpnju i kolovozu 2015. godine, te su tada mediji, pa tako i hrvatske novine najviše izvještavale o migrantima. U početku su Europljani bili gostoljubivi prema migrantima, no kako je njihov broj iz dana u dan rastao, tako se je i odnos prema njima promijenio. U Jutarnjem listu su prevladavali članci s temom vezano za kontrolu izbjeglica, nadziranje njihovog ulaska i stanje na graničnim prijelazima. Situacije u kojima su državljani pomogli migrantima su bile teme samo 4,8% objava u Jutarnjem listu. Ostale zastupljenije teme u Jutarnjem listu vezane za migrante su bili statistički podaci o migrantima, suradnja država i podizanje ograda na granicama. Analiza članaka je pokazala da je Jutanji list prikazivao izbjeglice neutralno u 73,9% objava. Samo u jednom članku u Jutarnjem listu su izbjeglice prikazane kao prijetnja ekonomskoj stabilnosti. Članak pod nazivom „Donirao sam bika za izbjeglice jer sam i sam jednom morao bježati od rata“ jedan je od rijetkih primjera gdje je prikazana empatija i pomoć građana prema migrantima. Fotografije uz tekst imaju veliki utjecaj na formiranje našeg stava, te se u Jutanjem listu u 3% slučajeva povezivale migrante s nasilnim ponašanjem. U Jutarnjem listu u 23,3 % slučajeva, na fotografiji ili u tekstu je otkriven identitet djeteta. Fotografije su važne za medije jer zajedno s naslovom snažno utječu na svijest čitatelja. Jutarnji list je 2016. godine čak prekršio pravo na privatnost zbog objave fotografija tri dječaka iz Afganistana uz točan navod njihovih imena i dobi. Treba istaknuti komentar Miljenka Jergovića u kolumni o migrantima gdje sarkastično ističe: „I tako se od Levanta kreću ljudi i narodi čija se vjera i nada svela na jedno: osvojiti srce Europe i zakoračiti u raj. Sretnete li ih na njihovom putu, budite dobri prema tim ljudima, nahranite ih i obodrite. Oni su budući Europljani.“ Prema svemu navedenom možemo zaključiti da je Jutarnji list na početku migracijske krize negativnije izvještavao o migrantima, što nam pokazuje fotografije s negativnim sadržajem, sarkastični komentari kolumnista i vrlo malen broj članka koji pokazuju empatiju. Na ovaj način su Jutarnji list i ostali mediji poticali strah od terorizma i time diskriminaciju migranata.
I danas četiri godine kasnije teroristički napadi su još prisutni i mediji nas o tome i dalje izvještavaju. Jedan od novijih članaka u Jutarnjem listu objavljen 23.04.2019 pokazuje vrlo jasan stav prema migrantima. Naslov članka glasi „Građani u Splitu prijavili da su vidjeli migrante, no bila je riječ o turistima. Policija: Nema razloga za paniku“ Može se primjetiti kako je strah od migranata već duboko ukorijenjen u našoj državi, što samo dovodi do negativnijeg stava prema migrantima, a veliku ulogu u tome su imali mediji. Noviji članak također prikazuje jasan negativni stav prema migrantima s naslovom:“Hrvatskoj prijeti novi izbjeglički val“ u kojem se ističe problem migranta koji namjeravaju ostati u Hrvatskoj.
Iako su naslovi članaka i danas pomalo grubi oni služe kako bi privukli čitatelje, Jutarnji list ne pokazuje negativne stavove prema migrantima u svojem sadržaju. U člancima se oslanjaju na mišljenja i komentare policije, građana i statističkih podataka. Može se primjetiti i da su fotografije djece migranta na neki način služile da privuku pozornost čitatelja i navedu na empatiju i razumijevanje, što ne možemo primjetiti u sadržaju. Također se ne može reći da Jutarnji list pokazuju migrante kao prijatnja ekonomskoj stabilnost i povezuje ih s nasilnim ponašanjem, jer se u tim člancima izražava mišljenje drugih izvora. Isto tako se ne može primjetiti da je Jutarnji list koristio neprimjerene nazive za migrante, već je koristio negativnije stavove građana prema migrantima. Iako i ovaj način obavještavanja možemo povezati da možda Jutarnji list ima negativnije stavove prema migrantima, treba spomenuti da svi ovi članci ovise i o stavovima urednika novina. Jutarnji list koristi vrlo malen broj izvora za svoje članke pa je upitna njihova vjerodostojnost. Potrebno je istaknuti da se u većini članka Jutarnji list usmjeravao na statističke podatke i izjave ostalih građana, a malo se fokusirao na podizanju svijesti o migrantima, pozivu na pomoć i razumijevanje. Znajući koliki utjecaj novine imaju na društvo smatram da bio ovo bio dobar početak pozitivnijeg utjecaja na stanovništvo u pogledu migranata. Primjećujem i slabo usmjeravanje na sudbinu migranta, pomoć koju su pružili naši građani i razne hrvatske udruge koje su radile na podizanju svijesti građana i pružanju pomoći. Umjesto toga se usmjeravao na negativne izjave, stavove, priče i događanja građana i na ovaj suptilni način ponovno djelovao na naša mišljenja. Vrlo je malo pozitivnih i toplih priča o migrantima, a je li razlog tome što su takve priče rijetkost ili ih mediji ne žele prikazivati nikada nećemo saznati.
Može se zaključiti da mediji utječu na naše stavove, pa su tako i negativne priče o migrantima dovelo do straha, prezira i neprijateljstva hrvatskog naroda. Unatoč tome što je Jutarnji list imao neutralan stav prema migrantima, primjećujemo veliki broj članaka gdje se izvještava o negativnim događajima vezanim uz migrante, gdje se ispostavilo da je većina toga izmišljotina građana, pa u skladu s tim jedan naslov u Jutarnjim novinama glasi: “Lažnim vijstima o migrantima manipulira se Hrvatima“. Može nam se učiniti kako Jutarnji list izvještava samo novosti vezane uz migrante, ali ako pogledamo pažljivije može se primjetiti kako pozitivnih priča gotovo da ni nema. Mediji raspolažu ogromnim brojem informacija, te je jedna od njhovih uloga da biraju koje infomracije će dati javnosti, a koje će zadržati za sebe. Upravo ovakvim izborom informacija koje hoće, a koje neće objaviti mediji konstruiraju našu stvarnost. Iako su i sami Hrvati jednom bili izbjeglice u potrazi za sigurnošću, moglo bi se očekivati da ćemo imati pozitivniji stav za muslimanske migrante u potrazi za sigurnošću. No razlike u vjeri, načinu života i medijsko izvještavanje su samo neki od razloga zašto Hrvati imaju negativan stav prema migrantima, ali se svakako možemo složiti da su mediji imali poveću ulogu u tome.
Bernarda Hosi
Pravni fakultet Osijek, Studij socijalnog rada, 2. Godina
Kolegij: Ljudska prava