Cilj ovog istraživanja bio je istražiti utjecaj vjerske samoidentifikacije i pohađanja crkve na socijalnu distancu prema Muslimanima. Upitnik su primijenili na studente Sveučilišta u Splitu, grada koji je geografski blizu kompleksa etničkog i vjerskog konteksta Bosne i Hercegovine. Rezultati su pokazali da vjerska samoidentifikacija i pohađanje crkve značajno utječu na razinu socijalne distance prema Muslimanima. Vjernici su pokazali znatno višu razinu društvene udaljenosti, u usporedbi s ispitanicima koji pripadaju ali ne vjeruju, i drugima. Ispitanici koji svakodnevno ili jednom tjedno pohađaju crkvu imaju i višu razinu socijalne distance u odnosu na ispitanike koji mjesečno ili rijetko pohađaju crkvu i oni koji nikada ne dolaze u crkvu. Pokušali su objasniti razloge takvih istraživanja, oslanjajući se na različite nacionalne, kulturne, vjerske i psihološke čimbenike koji su prisutni u posljednjih dvadeset godina nakon rata na ovom području.