Rad predstavlja stajalište da opseg prava na pristup zdravstvenim uslugama za migrante još uvijek nije usklađen s obvezama koje je Republika Hrvatska prihvatila pristupanjem europskim i međunarodnim konvencijama i poveljama. To je prije svega evidentno u višegodišnjim kritikama Europskog odbora za socijalna prava koji kontinuirano ističe da hrvatsko zakonodavstvo ne omogućuje proved- bu Europske socijalne povelje u području zdravstvene zaštite migranata. Osim toga, hrvatsko zakonodavstvo propušta inkorporirati preporuke Vijeća Europe, Europske unije i međunarodnih konvencija prema kojima bi države članice morale uložiti napore da povećaju opseg prava na pristup zdravstvenim uslugama posebno osjetljivim kategorijama migranata u koje spadaju migrantice, djeca bez pratnje i migranti nereguliranog boravišnog statusa i članovi njihovih obitelji.
Slijedom toga, kontinuirano se zanemaruje nužnost uvođenja posebnih mjera zaštite zdravlja migrantica u području prenatalne, natalne i postnatalne zdravstvene skrbi i propušta uvođenje prava na nužnu medicinsku uslugu. U tom kontekstu, ovaj rad predstavlja pokušaj doprinosa stručnim raspravama o pravu na pristup zdravstvenoj skrbi za migrante u Republici Hrvatskoj i trenutnom stupnju (ne)usklađenosti nacionalnih pravnih propisa s regionalnim i međunarodnim pravnim obvezama Republike Hrvatske. Link na dokument.