Uključivanje azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom u hrvatsko društvo - Pojedina područja integracije

Promemorija s konferencija Integracijske politike i prakse održana u ožujku 2012. Konferenciju su organizirali Centar za mirovne studije i udruga Hrvatska (k)raj na zemlji.

Boravak - Prvi korak u integraciji je prijava boravka za što je nadležno Ministarstvo unutarnjih poslova. Azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom dobiva sve potrebne dokumente (osobnu iskaznicu za stranca, uvjerenje o prijavi boravka, potvrdu o matičnom broju i potvrdu o OIB-u) kako bi mogao ostvariti svoja prava i obveze i kako bi kao i hrvatski državljanin mogao funkcionirati u društvu. Stupanjem na snagu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o obrascima i zbirkama podataka u postupku azila („Narodne novine“, broj: 88/11) osobne iskaznice za azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom izdaju se na trošak Ministarstva unutarnjih poslova za razliku od prije kada je na trošak nadležnog tijela bila izrada samo prve iskaznice.

Smještaj - Osobe kojima je u Republici Hrvatskoj odobren azil ili supsidijarna zaštita imaju pravo na smještaj najduže 2 godine od dana izvršnosti odluke. Za organiziranje smještaja nadležno je Ministarstvo socijalne politike i mladih. Smještaj azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom za sada se osigurava na način da službenik za integraciju MUP-a putem oglasa pronalazi odgovarajući smještaj i o tome obavještava nadležni centar za socijalnu skrb koji sklapa ugovor o najmu te snosi troškove najamnine i režija.

Problem:
Takav način osiguranja smještaja ima određene probleme kao što su visoke cijene najma i otpor najmodavaca koji često imaju prema sklapanju ugovora o najmu s centrom za socijalnu skrb ili prema strancima. Procedura sklapanja ugovora o najmu s centrom za socijalnu skrb dugotrajna je i komplicirana pa su zbog toga neki najmodavci odustali od najma.
Trenutno najveći problem je što većina osoba nakon proteka roka od 2 godine na koji imaju pravo na smještaj ne uspije pronaći zaposlenje i samostalno si osigurati smještaj. Potrebno je pronaći način na koji će se tim osobama osigurati smještaj.

Poduzete mjere:
Vezano uz navedeni problem kontaktirali smo Grad Zagreb, Ministarstvo nadležno za socijalnu skrb (tada Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi), jedinice lokalne
samouprave, ali se nije našlo prihvatljivije rješenje. Efikasnije rješenje bilo bi da ministarstvo nadležno za socijalnu skrb u suradnji s lokalnim zajednicama osigura
određeni broj stanova koji bi se koristili za smještaj azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom. Pojedine europske zemlje, u početnoj fazi integracije, osobe
kojima je odobren azil smještaju u integracijske kuće u kojima se organiziran smještaj i integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom. Dok se u kasnijim fazama integracije osobe smještaju na privatne adrese kako bi im se omogućila što učinkovitija integracija.
U 2011. godini osiguran je smještaj za 11 osoba, 10 azilanata i 1 stranca pod supsidijarnom zaštitom. Dvije osobe su bile smještene u Rijeci u Gradskom domu Crvenog križa, a ostalih 9 je smješteno na privatnom smještaju u Zagrebu. Maloljetnici bez pratnje smješteni su u dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

Rad - Azilanti i stranci pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na rad bez radne ili poslovne dozvole. Kako bi pronašli zaposlenje prijavljeni su na Hrvatski zavod za
zapošljavanje gdje imaju sva prava kao i hrvatski državljani. Azilanti i stranci pod supsidijarnom zaštitom uvršteni su kao ciljana skupina u Nacionalni plan za poticanje zapošljavanja za 2011. i 2012. godinu. Do sada su se tri osobe zaposlile, a tri osobe su bile sezonski zaposlene.

Problem:
Što se tiče zapošljavanja jako mali broj je osoba koje su se zaposlile. Veliki je problem što se radi o osobama koje su većinom prijavljene kao NKV. U sklopu HZZ-a trebalo bi te osobe što prije uključiti u programe prekvalifikacije, a poslodavce informirati o azilantima i strancima pod supsidijarnom zaštitom i poticajima koji se nude za njihovo zapošljavanje. Sami azilanti i stranci pod supsidijarnom zaštitom trebaju biti aktivniji u traženju posla u čemu je važna podrška volontera nevladinih organizacija.

Zdravstvena zaštita - Što se tiče zdravstvene zaštite azilanti i stranci pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na zdravstvenu zaštitu u istom opsegu kao i osiguranici obveznog zdravstvenog osiguranja u Republici Hrvatskoj te se troškovi isplaćuju iz državnog proračuna s pozicije ministarstva nadležnog za poslove zdravstva. Sve osobe prijavljene su na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i odabiru u najbližoj zdravstvenoj ustanovi liječnika opće prakse, stomatologa, pedijatra, ginekologa.

Problem:
Što se tiče zdravstvenog osiguranja postoji problem kod prijave člana obitelji azilanta jer prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju oni nemaju pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu nego sami moraju snositi troškove, a prema Zakonu o azilu imaju ista prava kao azilanti.

Trenutno, Ministarstvo unutarnjih poslova iz tog razloga snosi troškove zdravstvenog osiguranja za jednu osobu dok se ne usklade navedeni zakoni.

Problem:
Nadalje, prilikom podnošenja zahtjeva za dopunsko zdravstveno osiguranje po dohodovnom cenzusu u HZZO-u inzistiraju na dostavi rodnog i vjenčanog lista kao
dokaza o članovima kućanstva. U HZZO-u u Zagrebu su prihvatili rješenje o statusu kao dovoljan dokaz o članovima kućanstva, ali u drugim gradovima inzistiraju na rodnom i vjenčanom listu. Azilanti i stranci pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na dopunsko osiguranje pod istim uvjetima kao i hrvatski državljani, ali većinom nisu u mogućnosti priložiti navedene dokumente.

Poduzete mjere:
Poslali smo dopis prema Direkciji HZZO-a u kojem tražimo zajednički dogovor o načinu na koji će se dokazivati članovi kućanstva obzirom da većina azilanata i
stranaca pod supsidijarnom zaštitom nemaju dokumente, a većinom ih ne mogu niti pribaviti jer ih se sukladno međunarodnom zakonodavstvu ne smije prisiljavati da dostave dokumente ako bi na taj način ugrozile svoj život ili život svojih obitelji. Do sada nismo dobili odgovor HZZO-a.
U travnju 2010. godine osnovana je radna skupina za izradu Zakona o zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj u kojoj su iz Ministarstva unutarnjih poslova 2 člana te su do sada održana dva sastanka radne skupine.

Školovanje - Vezano uz školovanje, azilanti i stranci pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na osnovno, srednje i visoko školovanje pod istim uvjetima kao i hrvatski državljani za što je nadležno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Djeca su uključena u odgovarajući obrazovni sustav (predškolski odgoj, osnovna
škola, srednja škola). Trenutno je u vrtić uključeno 1 dijete, u osnovnu školu 8 djece, u srednju školu 2 djece, a 2 osobe su upisale fakultet. Osobe koje imaju diplome o završenom obrazovanju mogu nostrificirati diplome u nadležnom ministarstvu. Zahtjev za nostrifikaciju se podnosi Agenciji za odgoj i obrazovanje i Agenciji za znanost i visoko obrazovanje. 7 osoba je nostrificiralo svoje obrazovne kvalifikacije. U 2011. godini podnesen je 1 zahtjev za priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije. Osoba je usmeno obaviještena od nadležne institucije da diploma ne može biti priznata jer država koja ju je izdala (Pridnjestrovska
Moldavska Republika) nije međunarodno priznata te je osoba odustala od zahtjeva, a postupak je obustavljen. Obzirom da je Agencija za znanost i visoko obrazovanje inzistirala da se diploma nostrificira u zemlji podrijetla o svemu smo izvijestili nadležno ministarstvo.

Problem:
Problem kod obrazovnog sustava je što se djeci u praksi ne omogućuje dodatno učenje hrvatskog jezika i drugih nastavnih predmeta, a što je zakonski propisano kao obveza. U 2011. godini bilo je određenih problema prilikom upisa azilanata na fakultet, zbog informacijskog sustava koji je prilagođen na način da je moguće voditi evidencije samo za hrvatske i strane državljane, a ne i za osobe kojima je odobrena zaštita.

Poduzete mjere:
O ovom problemu izvijestili smo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta koje se obvezalo prilagoditi informacijski sustav za buduće azilante i strance pod
supsidijarnom zaštitom.

Socijalna skrb - Azilanti, stranci pod supsidijarnom zaštitom te stranci na privremenom boravku u svrhu spajanja člana obitelji s azilantom ostvaruju sva prava iz
socijalne skrbi kao i hrvatski državljani za što je nadležno Ministarstvo socijalne politike i mladih.
Svi koji prema Zakonu o socijalnoj skrbi imaju na to pravo korisnici su stalne novčane pomoći, povremenih jednokratnih novčanih pomoći te pomoći koju pruža lokalna zajednica (jednokratna novčana pomoć, pučka kuhinja, besplatni javni prijevoz…).
U 2011. godini s Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje dogovoren je način podnošenja zahtjeva za doplatak za djecu te potrebna dokumentacija za azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom. Sve 4 obitelji koje u Republici Hrvatskoj imaju zaštitu ostvarile su pravo na doplatak za djecu za 2011. godinu. Zahtjev se podnosi za svaku godinu ponovo, a najkasnije do kraja veljače kako se pravo ne bi prekinulo.

Učenje hrvatskog jezika - Kako bi se integrirali u hrvatsko društvo odrasli azilanti i stranci pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na tečaj hrvatskog jezika, povijesti i kulture koji se do sada provodio isključivo u Croaticumu – Centru za hrvatski jezik kao drugi i strani jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u trajanju od 220 sati.

Problem: Osobe koje su boravile u Zagrebu bile su uključene na tečaj hrvatskog jezika, no tečaj u drugim gradovima se nikada nije provodio uz objašnjenje da će se provoditi kad se donese program hrvatskog jezika. Nadležno ministarstvo (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta) obvezalo se napisati program hrvatskog jezika za odrasle po kojem bi se tečaj hrvatskog jezika mogao održavati u svim gradovima. Program je prema Zakonu o azilu trebao biti izrađen najkasnije 30. travnja 2008. godine, na što smo godinama upozoravali. 2009. godine izrađen je program hrvatskog jezika za djecu do 15 godina. Dana 15.11.2011. godine dostavljen nam je program hrvatskog jezika za odrasle na mišljenje na što smo dana 05.12.2011. godine dostavili svoje primjedbe. Posljednja obavijest koju smo dobili je da je program hrvatskog jezika završen, ali da još nije službeno objavljen. Trenutno se tečaj učenja hrvatskog jezika uopće ne provodi (ni u Croaticumu) dok se ne objavi program.
Svrha integracije je da se azilantima i strancima pod supsidijarnom zaštitom omogući da se snađu i prilagode u novoj sredini kako bi se što prije osamostalili i postali ravnopravni članovi zajednice u kojoj žive. Najvažnije je što prije i što kvalitetnije naučiti hrvatski jezik kako bi mogli tražiti zaposlenje i s vremenom se osamostaliti. Problem je što se trenutno tečaj hrvatskog jezika ne provodi dok se ne donese program hrvatskog jezika. Nadležno ministarstvo treba što prije donijeti program hrvatskog jezika i organizirati provođenje tečaja hrvatskog jezika. Također je važno da se odredi stupanj potrebnog znanja hrvatskog jezika jer
dosadašnjih 220 sati koliko je trajao tečaj za većinu osoba nije bilo dovoljno da svladaju hrvatski jezik.

Zaključak:
Ministarstvo unutarnjih poslova u radu surađuje s nevladinim organizacijama i s njihovim volonterima koji pomažu azilantima i strancima pod supsidijarnom zaštitom u integraciji.
Potrebno je uključiti što više volontera koji bi bili educirani za rad na integraciji azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom te koji bi moglo svakodnevno pomagati im (odlazak na razgovor za posao, pregledavanje oglasa i pisanje molbi, odlazak kod doktora, pomoć u učenju hrvatskog jezika i drugih predmeta, odlazak u različite institucije…)
Proces integracije je kompleksan i dugotrajan proces koji iziskuje veliki trud i blisku suradnju nadležnih vladinih i nevladinih organizacija kao i samih azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom.

Na temelju svega navedenog u promemoriji Ministarstvo unutarnjih poslova predlaže slijedeće:

1. Ministarstvo socijalne politike i mladih u potpunosti treba preuzeti organiziranje smještaja azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom te pronaći efikasnije rješenje za smještaj nego što se do sada organiziralo. Također je potrebno pronaći rješenje za smještaj nakon proteka roka od 2 godine ukoliko se osoba ne zaposli i ne osamostali.
2. Hrvatski zavod za zapošljavanje bi trebao omogućiti azilantima i strancima pod supsidijarnom zaštitom što bolji pristup informacijama (informacije i na drugim
jezicima, organiziranje prevoditelja, češće organiziranje individualnih razgovora, odrediti osobu koja će biti upoznata s problematikom i kojoj se mogu obratiti za
pomoć u traženju posla) i što prije ih uključiti u prekvalifikacije kako bi se povećale šanse za zaposlenje
3. Ministarstvo zdravlja treba što prije uskladiti Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakon o zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj s odredbama Zakona o azilu i jasno odrediti potrebnu dokumentaciju za prijavu zdravstvenog osiguranja
4. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta treba žurno donijeti Program hrvatskog jezika za odrasle azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom i organizirati tečaj hrvatskog jezika
5. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta treba u praksi provesti obveze koje su propisane pravilnikom, kao što su dodatni rad s djecom, koja su uključena u obrazovni sustav, na hrvatskom jeziku i drugim predmetima
6. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta treba prilagoditi informacijski sustav za registraciju i upis azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom na fakultet
7. Potrebno je u svakoj nadležnoj instituciji odrediti osobe koje će se baviti integracijom i koje će međusobno surađivati
8. Potrebno je organizirati mrežu volontera koji će biti educirani kako bi pomagali azilantima i strancima pod supsidijarnom zaštitom u svakodnevnim obavezama i
kojima će se azilanti moći obratiti za pomoć

Naš kontakt

Imate li pitanje za nas?
Slobodno nazovite!

(021) 329-130

Sinjska 7, 21 000 Split

info@irh.hr