Sidebar Menu
Nakon pozdravnog govora direktorice Udruge „MI“ – Split, koja je istaknula potrebu da se lokalne zajednice adekvatno i na vrijeme pripreme za dolazak izbjeglica kako bi proces integracije bio što uspješniji i kvalitetniji, svoje su iskustvo u integraciji podijelili predstavnici institucija i aktivisti uključeni u integraciju na području Splita i RH.
Marta Radoš, predstavnica Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, govorila je o programu učenja hrvatskog jezika za strance koji je prilagođen za potrebe izbjeglica. Istaknula je kako je, u radu s izbjeglicama kojima često latinično pismo nije poznato, a dolaze iz različitih kulturoloških i obrazovnih pozadina, potrebno učenje jezika maksimalno individualizirati kako bi se iskoristili svi potencijali svakog pojedinca. Kao pozitivan primjer učenja jezika svakako se ističe Saleh, mladi izbjeglica iz Afganistana koji u Splitu živi gotovo dvije godine i u to vrijeme se kontinuirano obrazuje, što formalno što neformalno.
Kao jedan od alata za povezivanje ljudi različitih kultura možemo koristiti i nogomet. O tom je fenomenu govorio izbornik Hrvatske reprezentacije beskućnika, Denis Maslov (splitska udruga MoSt). Pričao je o nogometnom turniru na kojem je sudjelovala i ekipa tražitelja azila iz Zagreba. Maslov ističe kako je nogomet univerzalan jezik i kako sve kulturološke razlike dok igra traje blijede i ljudi se lako povezuju.
Darko Čop, aktivist za prava mladih, govorio je o uključivanju mladih u proces integracije. Posebno je istaknuo kako je mlade korisno uključiti u ovaj proces zbog njihove neposrednosti i veće spremnosti na prihvaćanje razlika.
Iz pozicije struke, ali i iz pozicije volonterke koja je svoj doprinos integraciji dala kroz znanstvena istraživanja, aktivizam i volonterski rad u izbjegličkim kampovima u Europi, govorila je Anita Lunić sa splitskog Filozofskog fakulteta. Istaknula je posebno važnost širenja vidika i prihvaćanja različitih obilježja drugih kultura.
Nastavno na priču o kulturi i širenju vidika, istaknuli smo hranu kao jedan od alata za kvalitetnu integraciju. Jednako kao i nogomet, hrana govori univerzalnim jezikom i svi su se prisutni složili kako je o svemu lakše raspravljati i sve je lakše prihvatiti uz dobru spizu. Željko Nemec Bremen i Matija Bagur Koljatić ispričali su priču o začinima koji obilježavaju mediteranske regije i put koji su neki specifični začini prošli i obogatili mnoge zemlje. Za prisutne su pripremili neka tradicionalna jela iz regija iz kojih izbjeglice dolaze, a također su pripremili i neka jela karakteristična za Dalmaciju, ali koristeći kombinaciju začina iz istočnih zemalja, stvarajući tako sinergiju okusa koja je svakako zanimljiva i vrijedna kušanja.
U priču se uključio i Saleh komentirajući razlike na koje je naišao u pripremi jela kod kuće u Afganistanu i u Hrvatskoj. Istaknuo je kako je zapravo jedini izazov koji ima pronalazak nekih začina koje je u kuhanju koristio odmalena. Međutim, zaključak jest da je u i Hrvatskoj, pogotovo u Dalmaciji, lako moguće replicirati jela iz zemalja izbjeglica kako bi si pomoću hrane evocirali okus doma i lijepih uspomena. Na taj način, osim što čuvaju uspomene na dom, i našoj zajednici pružaju priliku da si mirisom i okus približe neku drugu kulturu.
Kao što je vidljivo na primjeru zagrebačke inicijative Okus doma, koristiti hranu kako bi se povezalo domicilno i izbjegličko stanovništvo doprinosi jačem povezivanju i stvaranju dobrih odnosa. Mirisi hrane na površinu kod svih nas neka lijepa sjećanja i zbilja je poželjno tu pozitivu iskoristiti kako bismo osigurali da proces integracije bude što uspješniji i čitava zajednica sretnija i bogatija.