Za sadržaj su isključivo odgovorni autori i ne predstavlja stav Europske unije i Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske.

Republika Hrvatska se donošenjem prvog Zakona o azilu 2004. godine obvezala na izgradnju sustava azila odnosno međunarodne i privremene zaštite. U tih 18 godina napravljeno je mnogo koraka unaprijed i koraka unazad, a situacija s prihvatom gotovo 15 000 osoba pogođenih ratom u Ukrajini pokazala je kako sustav može napraviti puno kada postoji politička volja za to. Izbjeglice koje su pobjegle i bježe od ratova, nasilja, kršenja ljudskih prava, progona i mučenja - trebaju i zaslužuju zaštitu. Međunarodna i privremena zaštita moralna je, ali i pravna obveza Republike Hrvatske koja mora osigurati prihvat izbjeglica i solidarno djelovati kako bi im olakšala nezamislivo tešku situaciju u kojoj se nalaze. Važan aspekt sustava međunarodne i privremene zaštite je integracija - koja označava dvosmjeran proces uključivanja u društvo, gdje društvo primitka stvara kvalitetne i održive uvjete za sve one osobe koje su u njega došli kao novi članovi društva, a kojima je Republika Hrvatska odobrila međunarodnu i privremenu zaštitu.

Dosadašnja praksa pokazala je kako zakonodavni okvir osigurava ostvarenje prava osoba koje su u statusu tražitelja azila ili im je odobrena međunarodna zaštita. Već godinama upozoravamo na poteškoće i izazove s kojima se pojedinci susreću prilikom prakticiranja tih prava te iznosimo preporuke za unapređenje sustava. Dug niz godina te su preporuke bile ignorirane, ali je recentna situacija pokazala kako je praksu moguće mijenjati preko noći. Imajući u vidu čitav aspekt sustava integracije te mogućeg ponavljanja izazova, iznosimo detaljenje preporuke za unapređenje sustava u svim resorima koji su dio integracijskog sustava: međuresorna suradnja, pravo na smještaj, obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvena zaštita i socijalna zaštita.

Student Antonio Rendulić rad s migrantima zamišlja kroz vježbu “Moja sigurnost”. Pričom ili riječima klijent odražava brigu o sebi, daruje sebe riječima, ohrabruje se, podiže svoje samopouzdanje. U ovome radu postoje razne varijante, ali to je izrazito zahvalno budući da je ovakav rad potaknut pozitivnim mislima. Vježba se može provoditi individualno.

Globalizacija je kompleksan fenomen koji u velikoj mjeri utječe na suvremeno društvo. Globalizaciju se interpretira ne samo kao paradigmu stvaranja zajedničkog svjetskog tržišta, već i iz pozicije kulturne i ideološke stvarnosti (Čečuk 2002). Hrvatska je kao 28. članica Europske unije u posljednjih dvadesetak godina pod snažnim utjecajem integracijskih procesa. Moto Europske unije od 2000. godine jest „Ujedinjena u raznolikosti“, čiji je smisao integracija svih Europljana u EU shvaćenu kao „zajednicu za mir i blagostanje obogaćenu pritom različitošću kultura, tradicija i jezika“. Ideja integracije povezana je s multikulturalizmom. Društvene znanosti danas su kontekstualizirane globalizacijom, integracijom i multikulturalizmom kao sveprisutnim društvenim procesima. U kolikoj su se mjeri hrvatski stručni i znanstveni članci iz područja društvenih i humanističkih znanosti od 2013. godine bavili integrativnim, globalizacijskim i multikulturalnim procesima i njihovim međuodnosom te jesu li pri tome primjenjivali interdisciplinarne znanstvene pristupe tema je koju istražuje ovaj rad.
Ključne riječi: globalizacija, integracija, multikulturalizam, društvene i humanističke znanosti

Ovom se Uredbom utvrđuju ciljevi Fonda, proračun za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2027., oblici financiranja sredstvima Unije i pravila za pružanje tog financiranja.

• UNHCR continues to characterize the flight of civilians from Syria as a refugee movement, with the vast majority of Syrian asylum-seekers continuing to be in need of international refugee protection, fulfilling the requirements of the refugee definition contained in Article 1A(2) of the 1951 Convention.
• The Update maintains the moratorium on forced returns to Syria and UNHCR continues to call upon States not to forcibly return Syrian nationals and habitual residents of Syria to neighbouring countries and non-neighbouring countries in the region.
• UNHCR considers that changes in the objective circumstances in Syria, including relative security improvements in parts of the territory, are not of a fundamental, stable and durable character so as to warrant cessation of refugee status on the basis of Article 1C(5) of the 1951 Convention. The status of recognized refugees should thus be reviewed only if there are indications, in an individual case, that there are grounds for: (i) cancellation of refugee status which was wrongly granted in the first instance; or (ii) revocation of refugee status on the grounds of Article 1F of the 1951 Convention.

U radu se objašnjava međunarodnopravni okvir za aktivnosti država u borbi protiv krijumčarenja migranata morem. Pritom je naglasak stavljen na jurisdikciju država za provođenje prisilnih mjera protiv brodova kojima se krijumčare migranti. Izlaganje polazi od općih pravila koja uređuju jurisdikciju država na otvorenom moru, a danas su kodificirana u Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. Potom je fokus usmjeren na posebna pravila u vezi s krijumčarenjem migranata na moru sadržanima u Protokolu protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, prihvaćenu uz Konvenciju UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta iz 2000., gdje je u čl. 7. Protokola podcrtana upravo dužnost suradnje država stranaka „na sprječavanju i suzbijanju krijumčarenja migranata morem, u skladu s međunarodnim pravom mora“. Protokol protiv krijumčarenja migranata u svome članku 17., štoviše, potiče države ugovornice na „sklapanje dvostranih ili regionalnih sporazuma ili operativnih dogovora ili suglasnosti“ radi njegove bolje implementacije. U tom su smislu prikazani i evaluirani oblici bilateralne i multilateralne regionalne suradnje država s naglaskom na Mediteran, uzimajući napose u obzir suradnju država članica Europske unije preko Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex). K tomu, dan je osvrt na Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2240 (2015) koja državama članicama UN-a daje izvanredne jurisdikcijske ovlasti na otvorenom moru pred obalama Libije, a služi kao pravni temelj za djelovanje mornaričke operacije EU-a EUNAVFOR Med „Sophia“ u okviru Zajedničke sigurnosne i obrambene politike.

Trpimir M. Šošić, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

U ovom se radu u prvom redu nastoji rasvijetliti kako međunarodnopravna pravila o jurisdikciji država na moru, koja su danas kodificirana u Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982., uvjetuju postupanje vojnih i drugih državnih brodova s javnim ovlastima prema plovilima kojima se koriste migranti. Pritom se jurisdikcijske ovlasti država na moru stavljaju u odnos s njihovim obvezama prema međunarodnom izbjegličkom pravu, napose Konvenciji o pravnom položaju izbjeglica iz 1951. i Protokolu uz tu konvenciju iz 1967., a s naglaskom na temeljnu obvezu koja proizlazi iz načela non-refoulement.

Trpimir M. Šošić, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Uglavnom razvijene države poticale su dolazak migranata koji su pozitivno utjecali na tržište rada. U posljednjih nekoliko desetljeća razvijene zemlje smanjile su mogućnosti legalne imigracije, dok su s druge strane krizna žarišta diljem svijeta generirala migracijske i izbjegličke krize, a raste i želja za životom u bogatijim i razvijenijim društvima. Povremeno, zbog događanja poput migrantske krize u Europi 2015. i 2016. godine, postaju najaktualnije pitanje kojim se bave brojni subjekti od pojedinaca, preko država do međunarodnih organizacija.