Kritičari zamjeraju Hrvatskoj da nema donesen Akcijski plan djelovanja, sumnjaju u sposobnost realizacije migrantske politike, upozoravaju na kršenje ljudskih prava izbjeglica i zatvaranje države, a svemu tome prijeti opasnosti eksplozije „turskog lonca“ nakon koje bi stotine tisuća izbjeglica ponovo mogle zapljusnuti Hrvatsku.
Vladin ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, koji koordinira aktivnostima nekoliko ministarstava, vladinih tijela, društvenih organizacija i nevladinih udruga na provođenju te politike, smatra integraciju izbjeglica jednim od najvećih izazova koje stoje pred Hrvatskom.
Otkad u Hrvatskoj postoji sustav azila, 2004. godine, zaprimljeno je više od pet tisuća zahtijeva za zaštitom, od kojih su odobrena 182 zahtjeva, podaci su MUP-a s kraja lipnja.
U lipnju se u objektima Prihvatilišta nalazilo 226 tražitelja međunarodne zaštite, od kojih 174 u Zagrebu i 52 u Kutini. Na drugim lokacijama smješteno je 84 tražitelja: 45 u Prihvatnom centru za strance u Ježevu, 35 na privatnom smještaju i 5 u zatvoru.
Od siječnja do sredine svibnja 2016. registrirano je 523 tražitelja međunarodne zaštite, od kojih je MUP šestorici priznao zahtjev za azil i dvojici supsidijarnu zaštitu, dok je 247 slučajeva u postupku rješavanja, priopćili su iz MUP-a.
Iz Ureda za ljudska prava ističu da je cilj postupka integracija osoba pod zaštitom u hrvatsko društvo i stvaranje uvjeta za stvarno sudjelovanje tih osoba u svim aspektima gospodarskog, društvenog i kulturnog života.
Centar za mirovne studije (CMS) ocjenjuje da integracija stranaca teče sporo i s mnogo problema. Sociolog s Instituta za migracije i narodnosti Drago Župarić-Iljić kaže da je Hrvatska zadnjih deset godina razvijala svoj sustav azila, i pravno i institucionalno, prilagodila mu dosta zakona i u nekim situacijama išla iznad minimalno propisanih direktiva, ali je primjena u praksi „štekala“, pogotovo u smislu omogućavanja integracije ljudima, kaže on.
Tražiteljima azila osigurani su smještaj i tri obroka dnevno, humanitarna pomoć u vidu odjeće i higijenskih potrepština, socijalna pomoć koja iznosi 100 kn mjesečno i hitna medicinska pomoć.
Tražitelji azila osjećaju nedostatak zdravstvene zaštite, a smještaj je prilagođen samcima i djelomično obiteljima, pa nije adekvatan za najranjivije skupine - žrtve trauma i trgovanja ljudima“, kažu iz CMS-a i preciziraju da su prihvatilišta smještena na periferiji i kretanje tražitelja azila je otežano jer nemaju plaćen javni prijevoz.
Izvor: n1info.com