Na konferenciji su sudjelovali nastavnici i ravnatelji osnovnih škola iz Zagreba, te stručni suradnici i drugi dionici iz javnog i civilnog sektora, njih sedamdesetak, uključeni u pružanje podrške obrazovanju i integraciji djece izbjeglica.
U sklopu konferencije voditeljica projekta, izv. prof. dr. sc. Margareta Jelić, predstavila je rezultate prve faze istraživanja, u kojoj su analizirane potrebe, izazovi i prijedlozi o procesu integracije iz perspektive djece izbjeglica te njihovih roditelja, vršnjaka i nastavnika. Identificirane su tri skupine izazova i potreba u procesu integracije, koje su prepoznale sve grupe sugovornika, a one su vezane za: a) informacije i pripremljenost škole, b) poteškoće u komunikaciji i jezične izazove te c) socijalnu integraciju i međugrupne odnose. Opširnije o rezultatima ovog istraživanja te samom projektu može se pronaći na http://psihologija.ffzg.unizg.hr/projekti/ircis/novosti.
Nakon izlaganja rezultata uslijedila je online panel rasprava o mogućim rješenjima usmjerenima na proces školske integracije djece izbjeglica u osnovnim školama u Hrvatskoj. U raspravi su sudjelovali predstavnici različitih institucija i organizacija uključenih u integraciju djece izbjeglica: Darko Tot (Ministarstvo znanosti i obrazovanja), Marija Luković (OŠ Gustav Krklec), Anamaria Macanović (Are You Syrious), Lana Vučinić (Hrvatski Crveni križ) i Nejra Kadić Meškić (Centar za kulturu dijaloga), a moderirala je prof. dr. sc. Dinka Čorkalo Biruški. Rasprava je otvorena pitanjem o izazovima u procesu integracije s kojima su se panelisti/ce susretali u svome radu te kako su ih rješavali.
Istaknuto je kako je na samom početku, prilikom uključivanja prve djece u obrazovni sustav u Hrvatskoj, postojala velika podrška vladinog i nevladinog sektora. No, čini se kako su pitanja migracija i integracije izbjeglica pala u drugi plan sa smanjenjem medijskog izvještavanja o ovim temama, koje su tijekom tzv. migrantske krize bile u središtu javnog prostora. Panelisti/ce su istaknuli administrativne izazove prilikom upisa, posebice u školama koje nemaju veliko iskustvo s djecom izbjeglicama. Iskustva pokazuju kako procedura upisa nije ujednačena, te da ne postoji protokol kojim bi se škole mogle voditi tijekom procesa upisivanja i uključivanja djeteta izbjeglice. No, kao najveći izazov svi su dionici istaknuli poteškoće s jezikom, pa je predloženo da se djeci izbjeglicama osiguraju asistenti u nastavi koji bi mogli pomoći u prevladavanju jezične barijere.
Iz perspektive formalnog sustava obrazovanja, kao veliki izazov istaknute su praznine koje djeca izbjeglice imaju u različitim znanjima, što je posljedica činjenice da mnoga od njih, zbog dugotrajnih putovanja, čestog mijenjanja mjesta boravka i drugih teškoća dulje vrijeme nisu bila uključena u redovno obrazovanje. Upravo ta isprekidanost u dostupnosti redovnog školovanja otežava određivanje razreda prilikom upisa u školu, ali i uspostavljanje redovnog tijeka školovanja (polaganje ispita, prelazak u više razrede i upis srednje škole). Dodatni izazov u vrijeme pandemije bila je i slaba tehnološka opremljenost djece izbjeglica, koja im je otežavala praćenje nastave na daljinu. Tako neki nisu imali potrebne tablete, računala i/ili mobitele, druga djeca nisu imala pristup brzoj internetskoj vezi, neki uopće nisu imali pristup internetu i sl.
Govoreći o rješenjima i primjerima dobre prakse u prevladavanju izazova školske integracije djece izbjeglica, panelisti/ce su jednoglasno istaknuli/e važnost međusobnog povezivanja i suradnje svih dionika u sustavu skrbi za djecu izbjeglice. Naime, iskustva rada opetovano pokazuju kako su umrežavanje i suradnja ključni za uspješnu integraciju, bilo da je riječ o međusektorskoj suradnji s nadležnim institucijama, suradnji s civilnim sektorom, dobroj suradnji s prevoditeljima i kulturnim medijatorima ili pak suradnji volontera i škole. Važna je i suradnja s lokalnom zajednicom te uključivanje djece u izvannastavne i izvanškolske aktivnosti.
Kako bi se sustav integracije djece izbjeglica poboljšao, predloženo je nekoliko sustavnih promjena: 1.) formiranje središnjeg mjesta ili web-platforme sa svim informacijama koje su potrebne školama i svima uključenima u proces integracije, 2.) učinkovita i kontinuirana podrška i edukacija nastavnika i stručnih suradnika o specifičnostima u radu s djecom izbjeglicama, 3.) osiguravanje podrške prevoditelja i pomagača te 4.) unaprjeđenje sustava učenja jezika. Konkretan prijedlog za učenje jezika bio bi usvajanje jezika po stupnjevima/razinama, a ne prema broju sati učenja hrvatskog jezika, za koji se svi slažu da je nedovoljan. Uz to, panelisti/ce prepoznaju i 5.) važnost međugrupnog kontakta te predlažu uključivanje djece izbjeglica u razne izvannastavne i izvanškolske aktivnosti kako bi se više družili s domicilnim vršnjacima. Upravo je uključivanje u dodatne aktivnosti i prilika za neformalno usvajanje i usavršavanje jezika.
Na konferenciji je izražena spremnost na intenzivniju suradnju Ministarstva znanosti i obrazovanja i drugih dionika u obrazovanju, posebno nastavnika, ravnatelja i stručnih suradnika u školama, a prepoznata je i potreba tješnjeg povezivanja svih aktera koji se bave pitanjima integracije djece izbjeglica u škole. Pod tim je vidom ova konferencija samo početak (ponovno) pokrenutog dijaloga i jačanja suradnje među različitim dionicima u sustavu integracije djece izbjeglica.
Autorice:
Nikolina Stanković
Dinka Čorkalo Biruški
Antonija Vrdoljak
Margareta Jelić
Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu