Sidebar Menu
Projekt se provodi od listopada 2018. godine do ožujka 2020. godine. Svrha projekta je ojačati postojeći nacionalni sustav podrške za seksualno i rodno uvjetovano nasilje u svrhu bolje koordinacije i omogućavanje dostupnosti istih žrtvama i potencijalnim žrtvama SGBV-a kod izbjeglica, migranata i tražitelja međunarodne zaštite. Rezultati projekta su: preko 13 000 podijeljenih informacijskih materijala, održano je više od 120 obuka u 12 država i također više od 200 informacijskih kampanji o prevenciji SGBV-a, te su izrađeni i obnovljeni vodiči u 8 zemalja.
U uvodnom dijelu predavačica Martina Car (IOM) sudionike je pobliže upoznala s projektom i predstavila je osnovne informacije kampanje. U ovom projektu postoje tri stupnja radionica. Na prvoj crti su prihvatilišta i udruge koji se susreću s migrantima, druga crta obuhvaća specijalizirano osoblje (socijalni psiholozi, psiholozi i sl.), dok se na trećem stupnju nalaze razne udruge za ljudska prava koje ne moraju striktno raditi s migrantima. Predavačica je spomenula traume i PTSP koji se javlja kod djece koje su žrtve nasilja, a prikazani su i statistički podaci koji pokazuju kako je najčešći oblik nasilja nad ženama nasilje od strane partnera. Svaka druga žena je žrtva seksualnog nasilja, a tek jedan posto žena to i prijavi.
Drugo predavanje održala je predstavnica Ministarstva za unutarnje poslove koja se bavi tražiteljima međunarodne zaštite. Predavačica je predstavila zakonodavni okvir, pojasnila pojmove tražitelja međunarodne zaštite, te sam postupak međunarodne zaštite. Dakle, od svakog tražitelja azila država uzima osobne podatke, podatke o obitelji te se također na početku postupka provjerava je li osoba zdravstveno sposobna za zahtjev i je li već na početku moguće prepoznati žrtvu nasilja. Hrvatska ima dva prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini i Zagrebu, no još uvijek nije željena destinacija tražiteljima azila. Na samom kraju predavanja izložen je protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja iz 2018. koji propisuje obveze nadležnih tijela i drugih čimbenika koji sudjeluju u otkrivanju i suzbijanju seksualnog nasilja i pružanju pomoći i zaštite osobama izloženim seksualnom nasilju.
Treće predavanje je održao Mehran Shafi (IOM). Predavanje se odnosilo na vrste nasilja među djecom. Najčešće nasilje je u obitelji koje može biti od strane partnera ili zbog ovisnosti određenih članova obitelji. Zatim seksualno nasilje unutar obitelji i frustracije koje nastaju, prisilni brakovi, brakovi mlađih osoba gdje djeca od 13 ili 14 godina odmah iz faze djetinjstva prelaze u brak što im nanosi trajne mentalne ozljede. Iza toga slijedi pedofilija, a fokus je bio na djeci migrantima koja putuju bez pratnje i problem koji se vezuju uz ovakvu vrstu nasilja. Zatim bijelo roblje i cirkumcizija koja također ostavlja velike trauma u djece.
Četvrto predavanje održala je Martina Čarija iz Društva za psihološku pomoć. Sudionike je pobliže upoznala kako pružiti pomoć žrtvama nasilja, te je navela je tko su osjetljive skupine ljudi, koji su to traumatski događaji specifični za migracije, te kako se nositi s traumatskim i posttraumatskim reakcijama migranata, njihovim osjećajima i kognitivnim reakcijama. Prema podacima IOM-a na središnjoj mediteranskoj ruti 36% odraslih osoba i 32% djece su izvijestili da im je netko tko je putovao s njima prijetio seksualnim nasiljem.