Sidebar Menu
Međutim, do problema dolazi u slučaju kada je maloljetni stranac ostvario pravo na privremeni boravak jer bi se u tom slučaju primjenjivale odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti stranaca prema kojima svi stranci na privremenom boravku, „neovisno o svrsi odobrenja privremenog boravka“ moraju uplaćivati doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje. Štoviše, u nedostatku posve jasne zakonske odredbe, proizlazi da bi se u slučaju propusta uplate doprinosa, maloljetnicima bez pratnje teoretski mogao i ograničiti opseg zdravstvenih usluga samo na hitne usluge, što je posve u nesuglasju s međunarodnim instrumentima pravne zaštite djece. Nejasno je tko je obvezan plaćati doprinose za djecu bez pratnje koja su ostvarila pravo na privremeni boravak, a kojima su imenovani posebni skrbnici od strane Centara za socijalnu skrb.
Radi bolje pravne zaštite djece bez pratnje, sve trenutne zakonske nejasnoće trebale bi se riješiti tako da se jasno propiše opseg zdravstvene zaštite i način financiranja zdravstvenih usluga za djecu strance bez pratnje. Uz nejasan opseg prava na pristup zdravstvenim uslugama za djecu migrante bez pratnje, hrvatski zakoni propuštaju odrediti opseg zdravstvene zaštite i prava na pristup zdravstvenim uslugama za djecu migranata nereguliranog boravišnog statusa. Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti stranaca, država osigurava plaćanje isključivo hitne zdravstvene zaštite strancima koji nezakonito borave u Republici Hrvatskoj ako su smješteni u prihvatnom centru za strance. Zakon ne spominje članove obitelji osoba koje su smještene u prihvatnom centru, ali pretpostavljamo da bi i oni uživali pravo na hitne zdravstvene usluge. Međutim, čak se i pružanje hitnih usluga naplaćuje jer zakon propisuje da je „stranac, odnosno zakonski zastupnik maloljetnog stranca, obvezan platiti troškove (hitne) zdravstvene zaštite odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana ispostave računa“ (čl. 26.)
Smatramo da pružanje naplatne hitne zdravstvene usluge nikako ne predstavlja „najviši mogući standard zaštite zdravlja“ djece i da bi se pozitivnim pravnim propisima djeca trebala izuzeti od obveze naplate zdravstvenih usluga. Zakon zapravo dovodi u povoljniji pravni položaj maloljetnike bez pratnje nego maloljetnike u pratnji zakonskih zastupnika jer prvi uživaju pravo na isti opseg obvezne zdravstvene zaštite kao i državljani (čl. 22.), dok drugi mogu koristiti samo hitnu zdravstvenu zaštitu pod uvjetom prethodnog plaćanja usluga. Agencija za temeljna prava EU upozorava da bi zdravstvena zaštita djece migranata morala obuhvatiti i obvezna cijepljenja koja predstavljaju najvažniju preventivnu mjeru zdravstvene zaštite djece.
Međutim, osim nemogućnosti ostvarenja prava na zdravstvenu zaštitu, djeca nereguliranog boravišnog statusa ne ostvaruju ni pravo na osnovno obrazovanje u Republici Hrvatskoj. Pravo na osnovno obrazovanje omogućuje se djeci nereguliranog boravišnog statusa samo pod uvjetom da su smješteni u prihvatnom centru za strance (koji je pred-deportacijski centar) i samo ako je njihovo prisilno udaljenje privremeno odgođeno i tijekom razdoblja za koje je odgođeno.
Lucija Krasnić
Pravni fakultet Osijek, Studij socijalnog rada, 2. Godina
Kolegij: Ljudska prava