Sidebar Menu
Preseljene je vrlo vjerojatno, svakome teška odluka pa čak i kada se radi samo o preseljenju iz jednog dijela grada u drugi, još je teže ako govorimo o preseljenju iz jedne države u drugu, a pogotovo je veliki izazov ako se preseljenje događa s jednog kontinenta na drugi, gdje se odjedanput zateknete u potpuno novom i nepoznatom svijetu u društvu s različitim jezikom, kulturom, sustavom te drugačijim navikama. Stavimo sada, povrh svega ovoga, još jedan dodatan uteg, u situaciji gdje se preseljenje dešava kao posljedica rata i izbjeglištva. Takve osobe nalaze se u osobito nezavidnom položaju. Nažalost, svjedoci smo upravo ovakvih situacija često, tijekom našeg rada s ljudima u izbjeglištvu, našim klijentima, u Društvu za psihološku pomoć u Zagrebu 'DPP' i Centru za djecu, mlade i obitelj 'MODUS'. Upravo u ovim situacijama neizmjerno je značajna i neophodna uloga prevoditelja i interkulturnih medijatora u radu s izbjeglicama i tražiteljima azila.
U psihoterapiji koja se radi s ljudima u izbjeglištvu, uloga prevoditelja je jednako važna kao i uloga terapeuta, jer bez tog 'alata' koji omogućava komunikaciju obiju strana (terapeuta i klijenta), psihoterapija uopće ne bi bila moguća. Prevoditelj je ovdje vitalno važan kanal komunikacije u psihoterapiji i most je između klijenta i terapeuta, a posebno je bitan u radu s ranjivom skupinom ljudi koji su doživjeli traumatična iskustva i događaje te trebaju hitnu pomoć kako bi im se pomoglo da funkcionalno i aktivno participiraju u njihovoj novoj zajednici kao i svi ostali građani.
Tijekom petogodišnjeg iskustva koje sam stekao radeći kao prevoditelj u psihoterapiji, mogu potvrditi kako uspješna psihoterapija za azilante i tražitelje azila zahtijeva od strane prevoditelja kvalitetnu pripremu te se sama terapija odvija u nekoliko faza: priprema za početak psihoterapije, proces tijekom terapije i završetak psihoterapije.
Priprema za početak psihoterapije
Kako bi se prevoditelj uopće pripremio za sami proces psihoterapije te kako bi uspješno i profesionalno odrađivao svoju ulogu na način da bude aktivan komunikacijski most tijekom terapije i jednako važan kut trokuta u odnosu terapeut-prevoditelj-klijent, potrebno je da se prevoditelj upozna sa samom psihoterapijom kao disciplinom i posveti proučavanju iste te pojmi dubinu njezine važnosti. Kroz razne edukacije, radionice, studije, itd., prevoditelji dobivaju potrebna znanja i razumijevanja kako psihoterapija funkcionira te koje koristi od nje klijent ima. Znanje prevoditelja o psihoterapiji i važnosti te podrške koja se nudi klijentima s traumatskom pozadinom, podiže razinu usluge na novi nivo i omogućava efikasniju terapiju. Dakle, shvaćanje što je terapija i koji su njezini benefiti, omogućit će prevoditelju da bude u poziciji gdje će imati dovoljna znanja o uvjetima rada, svim relevantnim informacijama, potrebnim terminologijama, a dodatna znanja prenijet će mu i terapeut sukladno svojem profesionalnom iskustvu, kako u dosadašnjem radu s prevoditeljima i klijentima, tako i u samoj psihoterapiji.
Smatram da je vrlo bitno da se prije samog početka procesa psihoterapije odradi individualni razgovor između terapeuta i prevoditelja kako bi se oni međusobno upoznali i podijelili sve informacije bitne za uspješno vođenje sesije. Dodatno, susret između terapeuta i prevoditelja daje mogućnost objema stranama da se naviknu jedan na drugog, na ton i naglasak glasa koji svatko od njih koristi, u slučaju ako nisu surađivali prije jer je vrlo bitno da se prevoditelj i terapeut dobro razumiju. U nekoliko navrata, upoznavanje s terapeutom i razmjena informacija prije početka sesije, osobno mi je bilo vrlo korisno jer ponekad terapeut govori glasno ili tiho, brzo ili sporo, standardni jezik ili dijalekt, itd. pa je potrebna brza prilagodba između njih kako bi mogli uspješno funkcionirati timski. Dakle, taj prvi inicijalni susret mi je olakšao pripremu kod sljedećih razgovora i garantirao veću mogućnost za lakše razumijevanje tijekom procesa terapije. Stoga, vjerujem kako ovaj korak, odnosno priprema u smislu međusobnog upoznavanja terapeuta i prevoditelja igra veliku ulogu u uspješnoj sesiji.
Nepoznavanje klijenta od strane prevoditelja, odnosno nepostojanje prijašnjih znanja prevoditelja o klijentu na bilo kojoj razini, vrlo je važan faktor za kvalitetnu terapiju i izgradnju povjerenja te dozvoljava neutralan i profesionalan odnos između prevoditelja i klijenta. Shodno tome, prevoditelj u idealnoj situaciji ne bi trebao raditi u kampu ili s drugim organizacijama koje nude pomoć izbjeglicama, kako bismo omogućili kvalitetan rad. Objektivnost tijekom terapije omogućit će prevoditelju da neutralno i profesionalno odradi svoj posao, osobito u situacijama gdje su nam klijenti poznati na neki način jer je takva situacija vrlo teška. Ukoliko klijent poznaje prevoditelja, time se riskira uspješnost cijele terapije jer je vrlo vjerojatno kako prevoditelj poznaje društvo i prijatelje, a možda čak i dio obitelji klijenta i time potencijalno riskiramo gubitak povjerljivog odnosa između terapeuta-prevoditelja-klijenta. Naravno, povjerenje nije jedina stavka u odnosu terapeut-prevoditelj-klijent, ali je jedna od najbitnijih stavki. Osobno, ne bih prihvatio biti prevoditelj ukoliko bih poznavao klijenta izvan konteksta psihoterapije. FOTO: Sandro Lendler
Proces tijekom terapije
Komunikacija se odvija na način da gotovo u potpunosti ili velikom većinom vremena ide posredstvom prevoditelja, bilo unutar ili izvan sesije. Tijekom same sesije, prevoditelj bi trebao biti ažuran i prevoditi riječi klijenta doslovno, koliko god je to moguće, čak i ako kontekst nema smisla prevoditelju ili prevoditelj ne razumije što klijent želi reći.
Prevođenje se uvijek odvija u 'JA' obliku, odnosno u prvom licu.
Npr., ako terapeut pita klijenta: 'Kako si danas?',
prevoditelj prevodi doslovno kao: 'Kako si danas?'
Ako klijent odgovori: 'Danas sam vrlo dobro.',
prevoditelj prevodi upravo tako: 'Danas sam vrlo dobro.'
Izvan vremenskih okvira sesije i psihoterapije, ukoliko klijent, terapeut ili prevoditelj trebaju promijeniti, primjerice, vrijeme ili datum termina, prevoditelj mora biti u kontaktu s klijentom putem telefona ili mailom. U tom slučaju komunikacija mora biti vrlo službena, profesionalna, i maksimalno moguće ograničena, kako bi se razmijenile informacije vezane samo uz termin te kako bi se izbjegao potencijalni dodatni razgovor bilo vezano za terapiju ili izvan nje.
Kao prevoditelj, osobno izbjegavam vođenje bilo kakvih razgovora na osobnoj razini s klijentom u slučaju da se, primjerice, sretnemo na ulazu zgrade ili čekaonici na dan kada klijent ima dogovoren termin. Ako se desi da stignem prije klijenta, pokušavam početak terapije čekati na mjestu gdje se neću susresti s klijentom prije vremena a sve to kako bi izbjegao potencijalno produbljivanje odnosa između prevoditelja i klijenta jer bi takav odnos bio štetan u konačnici za samog klijenta i terapiju.
Jednako tako, kao prevoditelj moram biti spreman prevoditi informacije i situacije koje možda na osobnoj razini ne smatram autentičnima ili ponekad idu protiv mojeg osobnog mišljenja ili mojih stavova ili još dalje, koje moguće idu protiv moje narodnosti, nacionalnosti, vjere, etničke pripadnosti ili političke orijentacije. Osobno mi je najteže kada moram prevoditi psovke jer ih nikad ne koristim u svojoj komunikaciji prema ikome. Unatoč raznim izazovima, kompetentan prevoditelj, trebao bi cijeli razgovor prevoditi neutralno, autentično i nikad na osobnoj razini.
Završetak psihoterapije
Nakon završetka terapije i odlaska klijenta, terapeut i prevoditelj provode neko vrijeme u zajedničkom razgovoru. Ovaj je korak jednako bitan u samom procesu terapije. U tom kratkom kontrolnom razgovoru, terapeut obično pita prevoditelja kako se osjeća te da li ima potrebu nešto dodati ili prokomentirati. Taj razgovor pomaže dodatno i da se smanji mogućnost ponovnog susreta prevoditelja i klijenta izvan prostora gdje se terapija odvija te nakon što je ona završena.
Smatram da je uloga prevoditelja vrlo iscrpljujuća te se uvijek nakon završetka terapije osjećam prilično umorno, gotovo više no druge strane. Nekako percipiram da je klijentu uvijek lakše nakon što je susret gotov jer je on, figurativno rečeno, te svoje probleme ostavio u prostoriji gdje se odvijala terapija i ja sam nesvjesno upio dobar dio toga. Rekao bih da je terapeutu lakše nositi se sa stresom i iscrpljenošću jer je tijekom rada u svojoj profesiji razvio mehanizme kojima se naučio obraniti i uspješno nositi u takvim situacijama. Stoga, smatram da je vrlo dragocjena uloga supervizije gdje se omogućuje prevoditelju da postaje klijent te mu se pomaže riješiti poteškoća ili stresa nakupljenog tijekom obavljanja uloge prevoditelja.
Na kraju, smatram kako mi je rad u ulozi prevoditelja i u Društvu za psihološku pomoć u Zagrebu 'DPP' i u Centru za djecu, mlade i obitelj 'MODUS', otvorio neke nove vidike i oplemenio me za jedno veliko, iscrpljujuće ali vrlo vrijedno iskustvo. Vrlo sam zahvalan da sam imao ovu priliku. Nadalje, sama spoznaja da sam dio procesa kojim se nastoji pomoći klijentima, čini me ponosnim. Naučio sam puno i o psihoterapiji i o klijentima, ali i o vještinama i tehnikama kojima se terapeut služi prilikom same terapije, a kako bi klijentu pomogao prebroditi trenutnu krizu ili problem i potaknuti ga na samoizgradnju i rad na sebi.